Prizor sa ribolovcima koji zabacuju udice sa obale, ispred male crkve Gospe od oriza na Verigama, jedinstvena je vizura koja ljepotom objedinjuje prirodno i kulturno nasljeđe Boke kotorske. Sa pogledom na Dva peraška otoka i brda ka Risanskom zalivu, ovo je jedno od omiljenim mjesta sportskim ribolovcima Vladanu Mićeviću iz Budve, članu Kluba za sportsko-rekreativni ribolov „Delfin“, njegovom kumu Blagu Atanasovu iz Bugarske i zajedničkom im prijatelju - Srećku Grujiću iz Kotora, koji sa punom opremom sa ponte uporno zabacuju udice i uživaju uz druženje i razgovor. Sva trojica su preduzetnici, ali besposlica zbog „korone” intenzivirala je ovakva druženja, vraćajući ih prirodi i zdravom stilu življenja. Strastveni ribolovac Blago, crnogorski zet koji živi na relaciji Sofija-Podgorica, naučio je da ribari u Burgasu, oprobao se i u rječnom i u morskom ribolovu, pecao je uz brojne rijeke i jezera, a pored Crnog mora, ribao je i na obalama Grčke, u okolini Soluna, kao i duž cijele Jadranske obale.

–Mnogo je lijepo druženje sa dobrim ljudima, malo je čovjeku potrebno da bude zadovoljan i srećan. Odavde mi je supruga, tu mi je porodica i zato putujem svakih deset dana. Kad imam slobodan vikend, jedva čekam da sa kumom i prijateljem odem na ribanje, kaže Blago. Opušteni su i ne jure za ulovom, najvažnije im je da budu zajedno i da se zabavljaju. Ustaju vrlo rano i kreću na pozicije za ribolov, za koji pripreme obave prethodnog dana. More je neuobičajeno hladno za ovo doba godine, voda ima oko 12-14 stepeni, što je hladno za ribu koja gravitira u Jadranskom moru. Potrebno je, kažu, da je toplija bar još tri stepena.

–Ribamo duž čitave obale, imamo pet-šest svojih pozicija od Herceg Novog do Ulcinja, od Prevlake pa do Bara, to je naš teren koji redovno posjećujemo, sve zavisi od vrste ribe na koju idemo. Zaljubljeni smo u Boku kotorsku i ovdje smo česti gosti, volimo da ribamo sa obale Risna, Morinja, ali na Verige nam je najljepše. Jeste da zaduva vjetar, ali obučeni smo, opremljeni. Ulov nam nije na prvom mjestu, važno je da smo pored mora, na zdravom vazduhu, lijep je ambijent, ovo nam je hobi i uživamo u pejzažu, prirodi. Svakome bih preporučio, ko ima slobodnog vremena, da krene da se bavi amaterski, kasnije, naravno i profesionalno. Za mene je ovo veliko zadovoljstvo i kvalitetno potrošeno vrijeme. Ne idemo na takmičenja u ribolovu, bitno nam je druženje, imamo taj gušt i ovo radimo zbog sebe, a ne zbog drugih, kaže Vladan, koji je odrastao kraj budvanskog mora i ribanje mu je dio svakodnevice. Bacaju isključivo štapom sa obale, manje primjerke vraćaju moru, ali planiraju da nabave i čamac, jer, kažu, sve manje ima ribe za ribanje obalom, pa se moraju prilagođavati i krenuti i na otvoreno more i u veće dubine u Zalivu. Za pecanje su dobro opremljeni i udicama i „njeskom“.

–Koristimo klasične ribarske štapove od 2,40, 2,70 metara i one od šest metara, jer pecanje sa obale je bolje kada je duži štap, imamo raznu opremu za sve vrste riba. Nosimo po tri-četiri štapa, pet kutija za mamce. Za dubinsko pecanje na orade koristimo sardele, dagnje, varalice, imamo sve mamce, pa probamo šta je najbolje. Pored toga bacamo i tijesto, a koristimo mušlje i sardele za zubatac. Probali smo kako idu i brašnjavi crvi, koji se prevashodno koriste za rječni ribolov- do sada je slabog efekta bilo. U upotrebi je i meso kao mamac za predatore, orade – piletina, svinjsko meso, a „broj jedan“ je crv „bibi“, poslastica za ribe, koga trenutno nemamo. Obično je jedan komad – euro. Ovdje u Crnoj Gori nema ni ko da ih uzgaja, te ih ovdašnji ribolovci nabavljaju iz Grčke, kaže Vladan i dodaje da su veće primjerke ulovili u selu Zagora, na otvoreno more, gdje ima luceva, gofova, lica, tuna, iglana. Na poluostrvu Luštica, na Rtu Veslo imali su nedavno lijep ulov na luca. Što se tiče zaliva, ovdje ima brancina, kojima je sezona mrijesta već završena, a na Verigama provjeravaju da li će biti divljih zubatica, jer su čuli da su došle u Kotorski zaliv.

M.D.P.

---